Šta će đaci učiti iz finansijske pismenosti

Planirano je da se finansijska pismenost najpre razvija kroz nastavu matematike, sveta oko nas/prirode i društva, srpskog jezika i likovne kulture, a zatim kroz ostale predmete.

Kako se planira budžet i odgovorno troši novac, na koji način se upravlja finansijama, kakve sve transakcije postoje, samo su neka od pitanja o kojima će od septembra učiti đaci u 34 osnovne škole u Srbiji, u okviru pilot projekta finansijske pismenosti. Projektom FinPis biće obuhvaćeno 1.260 nastavnika i oko 15.000 dece, kaže za Školski portal savetnica ministra prosvete Gordana Stepić. Ona najavljuje da će finansijska pismenost biti uključena i u rad sa decom predškolskog uzrasta. Priručnik za vaspitače bi trebalo da izađe u septembru, a obuke će početi u oktobru.

A da bi spremno dočekali početak nove školske godine, obuke za nastavnike iz pomenutih osnovnih škola počele su u maju i trajaće do avgusta.

Stepić navodi da je osim standardne, kreirana i onlajn obuka, a cilj je da se nastavnici upoznaju sa sadržajima iz oblasti finansija, uputstvima za didaktičko-metodičko ostvarivanje programa, da se osnaže da koriste projektni pristup u radu sa đacima, ali i sa efikasnim načinima angažovanja đaka u finansijskom obrazovanju.

- Finansijska pismenost se uključuje u nastavu kao međupredmetna kompetencija. Te kompetencije su rezultat velikog broja aktivnosti, koje se ostvaruju u svim nastavnim predmetima tokom celokupnog školovanja. Planirano je da se finansijska pismenost u prvom ciklusu razvija kroz nastavu matematike, sveta oko nas/prirode i društva, srpskog jezika i likovne kulture, a u drugom ciklusu kroz tehniku i tehnologiju, tehničko i informatičko obrazovanje i informatiku i računastvo – objašnjava Stepić.

Prema njenim rečima, teme o kojima će učiti đaci od prvog do četvrtog razreda su novac, štednja i osiguranje, potrebe i želje, primanja i budžet, dok će stariji osnovci saznati više o novcu i transakcijama, planiranju i upravljanju finansijama, štednji, osiguranju,  investicijama, ali i finansijskim rizicima.

Ona podseća da je osmišljavanju projekta FinPis prethodilo istraživanje u kojem je učestvovalo 1.014 nastavnika iz osnovnih škola, a čak 88 odsto anketiranih smatra da je finansijsko opismenjavanje dece važno.Oko 74 odsto nastavnika se zalaže da ga treba uvesti u okviru postojećih predmeta, a 20 odsto misli da bi to trebalo da bude poseban predmet. Polovina ispitanika veruje da teme iz ove oblasti učenici treba da slušaju u starijim razredima osnovne škole, a 30 odsto u prvom ciklusu osnovnog obrazovanja, dok je dva odsto istaklo da finansijska pismenost nije potrebna u školi. Matematiku vide kao najpodesniji predmet gde bi mogli da se realizuju sadržaji iz ove oblasti, sledi informatika i računarstvo, čas odeljenjskog starešine, pa tehnika i tehnologija i priroda i društvo/svet oko nas. Učenje kroz igru (u mlađim razredima osmoletke), ali i kroz radionice i realne životne situacije, nabolji su načini za finansijsko opsimenjavanje dece.

Kao prepreke za uvođenje finansijskog opismenjavanja u nastavni proces, zaposleni u osnovnim školama navode nacionalnu kulturu – tradicionalno loše raspolaganje finansijama, nesklonost ka inovacijama u obrazovnom sistemu, neobučenost nastavnika, neusklađenost/zastarelost nastavnih programa i preopterećenost školskog programa.

U većini evropskih zemalja finansijsko opismenjavanje ostvaruje se kroz relativno nov nastavni predmet, koji je u školske sisteme pojedinih država uveden u poslednjih 10 godina. U nekim državama kao što su Japan, Holandija ili Južna Koreja, to je učinjeno još ranije. Taj predmet se u većini zemalja izučava u osnovnoj i srednjoj školi, s tim što u Americi, Velikoj Britaniji ili Australiji prva znanja  o finansijskoj pismenosti deca dobijaju još u predškolskom uzrastu. Kao samostalan predmet finansijska pismenost zastupljena je samo u nekoliko zemalja, dok je u ostalim integrisana u sadržaje matematike, računovodstva, sociologije…

Samostalni udžbenici za ovaj predmet uglavnom ne postoje, a osnovne izvore nastavnog materijala za učitelje predstavljaju priručnici, materijali sa interneta, didaktičke igre, prezentacije, seminari i konferencije – dakle, sve ono što se na ovu temu u određenoj zemlji objavljuje ili organizuje.

U našoj zemlji nedavno su predstavljeni priručnici za nastavnike, koji su namenjeni svim prosvetnim radnicima, a ne samo onim čije škole od jeseni učestvuju u pilot projektu .Autorski tim Udruženja banaka Srbije je pripremio “Osnove finansijske pismenosti zaposlenih u obrazovno – vaspitnim ustanovama“, stručnjaci sa Fakulteta za ekonomiju, finansije i administraciju su uradili zbirku zadataka i pojmovnik finansijske pismenosti, dok je tim udruženja „Odgovorno življenje“ napisao publikaciju „Značaj finansijskog obrazovanja i vaspitanja i modeli za njegovo uključivanje u programe nastave i učenja za osnovnu školu“, kao i priručnike za učitelje i predmetne nastavnike.Priručnici se mogu naći na sajtu http://finpis.mi.sanu.ac.rs/

U Ministarstvu prosvete kažu da je uključivanje finansijskog opismenjavanja u sistem obrazovanja i vaspitanja usmereno na pripremanje mladih za život, ali i na osposobljavanje za uspešno rešavanje neposrednih finansijskih problema. Finansijska pismenost je istovremeno i osnov i pokretač razvoja preduzetništva, važnog aspekt savremenog tržišta rada.

Prema istraživanju koje je u 140 zemalja sprovela agencija „Standard & Poor’s”,  38 odsto odraslih stanovnika Srbije je finansijski pismeno. Poređenja radi, u Danskoj, koja je na vrhu lestvice, takvu vrstu pismenosti poseduje 71 odsto građana. Slično je i u Norveškoj i Švedskoj, a slede Britanci ( 67 odsto) iNemci(66).

Na prostoru bivše Jugoslavije, finansijski najpismeniji su Crnogorci, njih 48 odsto, u Sloveniji i Hrvatskoj je to 44 odsto odraslih osoba, u Bosni i Hercegovini 27, u Makedoniji 21 odsto. Od zemalja u našem okruženju, Mađarska ima najveći broj finansijski pismenih osoba – 54 odsto, slede Grčka sa 45, Bugarska sa 35, Rumunija sa 22, dok se Albanija, sa 14 odsto finansijski pismenih osoba, nalazi na dnu lestvice 140 zemalja sveta.

Istraživanje je pokazalo i da finansijska pismenost stanovnika ne zavisi od snage ekonomije, pa je tako u Japanu procenat finansijski pismenih 43 odsto, u Južnoj Koreji 33, u Kini 28, a u Indiji 24 odsto.

Šta je finansijska pismenost?

Finansijska pismenost je skup kompetencija (znanja, veština, vrednosnih stavova) koje će pojedincu omogućiti aktivnu, odgovornu ulogu u društvu i lakše snalaženje na tržištu finansija i uopšte u savremenom društvu. Finansijsku pismenost možemo još da definišemo kao sposobnost donošenja odgovornih finansijskih odluka u stvarnom životu.

Vesna Stamenić