Borba za drugi strani jezik

Skoro godinu dana traje borba da se reši status i pitanje ocenjivanja drugog stranog jezika u petom razredu osnovne škole, a umesto jasnih odgovora nadležnih, prvog dana nove školske godine stiglo obaveštenje koje je unelo konfuziju u celu priču.

Dilemu da li će se drugi strani jezik ocenjivati opisno ili brojčano Ministarstvo je razrešilo dopisom u kojem "sugeriše" nastavnicima koji predaju u petom razredu da učenike tokom prvog polugodišta ocenjuju dvojako – i opisno i brojčano. U dopisu se ističe da je pokrenuta procedura za izmene Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja kojima su obuhvaćena i nova rešenja za ocenjivanje drugog stranog jezika u osnovnoj školi. Očekuje se da će predložene izmene ući u skupštinsku proceduru u decembru i da će do kraja prvog polugodišta nastavnici drugog stranog jezika biti u obavezi da ocenuju brojčano.

“Sugerišemo nastavnicima da u sadašnjem petom razredu tokom prvog polugodišta u okviru pedagoške dokumentacije i evidencije ocenuju dvojako - i brojčano u opisno. Na taj način biće spremni za očekivanu promenu načina ocenjivanja, jer jedinstvo opisne i brojčane ocene obezbeđuje razvoj formativnog ocenjivanja u punom smislu”, poručuju iz Ministarstva.

Umesto da stvari budu jasnije, dopis je otvorio brojne nedoumice u školama, a posebno je zanimljivo što su neki nastavnici tek sad saznali za ovo zakonsko rešenje. Koje ocene se unose u dnevnik, da li je “sugestija” Ministarstva obavezujuća ili ne, kako glase opisne ocene, da li se petaci ocenjuju opisno na isti način kao što učiteljice ocenjuju prvake, koja je granica na kontrolnim zadacima između skala koje važe za opisnu ocenu…samo su neka od pitanja nastavnika. Nejasno je i kako će se zakon, ako bude promenjen u decembru, primenjivati retroaktivno, ali i šta će se desiti ako se sa usvajanjem zakonskih izmena u parlamentu bude kasnilo, pa učenici iz Vojvodine zbog različitog školskog kalendara od ostatka Srbije, završe prvo polugodište pre nego što na snagu stupi odredba da se drugi strani jezik ocenjuje brojčano.

Odgovore na ove nedoumice nemaju ni u Društvu za strane jezike. Za 20. septembar na Filološkom fakultetu u Beogradu najavljuju tribinu o ovoj temi.

- Tom prilikom iznećemo šta je dosad urađeno, kakve smo odgovore od nadležnih dobili, a pokušaćemo i da se sa nastavnicima dogovorimo kako da pretoče u praksu sugestiju koju su u tom dopisu dobili, a to je da ocenjuju i opisno i brojčano. Dakle, fokus će biti na petom razredu, ali razgovaraćemo i o drugim aspektima jezičke obrazovne politike u oblasti stranih jezika – ističe za Školski portal Ljiljana Đurić, predsednica Društva za strane jezike.

Podsetimo, donošenjem novog krovnog zakona u obrazovanju, u oktobru 2017, promenjen je status drugog stranog jezika, pa je on svrstan u izborne programe (zajedno sa građanskim vaspitanjem i verskom nastavom) koji se sada ocenuju opisno pomoću trostepene skale – ističe se, dobar i zadovoljava. Zakon je predvideo i da opisna ocena ne ulazi u prosek, odnosno ne utiče na opšti uspeh učenika.

- Niko od kolega koji predaju drugi strani jezik se ne slaže sa rešenjem da on bude izborni predmet i da ocena ne ulazi u prosek. Samo u bajci zvuči lepo da će učenici biti motivisani da uče neki predmet ako se on ne ocenjuje i ne ulazi u prosek, a nastavnik treba da bude savršen čovek koji će to moći da postigne. To može da funkcioniše u idealnim uslovima, ali nikako u našem sistemu. Kada neki predmet izgubi status obaveznog i ocena iz njega ne utiče na prosek, on postaje predmet drugog reda – ističe za Školski portal Larisa Stambolija, nastavnica nemačkog jezika u OŠ “Kralj Petar I” u Beogradu, uz opasku da ne zna šta je bitnije za budućnost mladih i njihovo zaposlenje od znanja stranih jezika.

Ona potvrđuje da nastavnici nisu upoznati kako će ocenjivati u petom razredu i očekuje da odgovore dobiju na predstojećoj tribini.

- Društvo za strane jezike smatra da je status drugog stranog jezika ugrožen uprkos obaveznosti, i to prvenstveno u smislu mogućnosti da učenici ostvare kvalitetna postignuća. Prvo, broj časova koji je dodeljen drugom stranom jeziku veoma je skroman. Drugo, ni po čemu drugi strani jezik ne može biti „izborni program“ (mnogima je i dalje nejasan taj termin), već je po svojim atributima nastavni predmet,koji, opet, može imati status obaveznog ili izbornog. Najpre zbog toga što je predviđen kontinuitet u učenju – četiri godine u osnovnoj školi, četiri godine u gimnaziji i onim srednjim stručnim školama u kojima je predviđeno učenje dva strana jezika. Obezbeđena je progresija u učenju (ishodi svakog razreda usložnjavaju se, oslanjajući se na ostvarene u prethodnom), a podzakonskim aktom predviđeni su standardi postignuća za kraj osnovnog, srednjeg obrazovanja i tako dalje - objašnjava Đurić.

Šta je pozadina zakonskog rešenja o drugom stranom jeziku nadležni nisu objasnili. Nezvanično se pominjalo da je ideja bila da se ocene zamene nivoima na način kako se radi u školama stranih jezika.

- Ne verujem da je to bila namera države, a ako jeste, trebalo je da konsultuje Društvo jer bi dobila dragocene sugestije u vezi s tim. Opisne ocene ističe se, dobar i zadovoljava nemaju dodirnih tačaka sa nivoima kompetencije koji su danas većini poznati, a usaglašeni su na evropskom nivou: od najnižeg, A1, do najvišeg, C2, koji je uporediv sa nivoom kompetencije obrazovanog izvornog govornika i omogućava pisanje akademskih radova na datom stranom jeziku. Inače, naši nastavni programi zasnovani su na pomenutim evropskim nivoima i od prosečnog učenika na kraju osnovne škole se očekuje da će dostići otprilike nivo A2, jači (A2.2) iz prvog i nešto slabiji (A2.1) iz drugog stranog jezika.

Na pitanje šta treba uraditi da bi se u školama primenjivali ti nivoi, Đurić kaže da je sa ovako malim fondom časova, posebno za drugi strani jezik, potrebno da grupe ne budu veće od petnaestak učenika, da đaci budu motivisani tako što će cela društvena zajednica, a posebno škola, ukazivati na značaj višejezičnosti i podržavati je. Važno je i da metode koje primenjuju nastavnici vode ka komunikativnoj kompetenciji, a ne samo lingvističkoj.

- To praktično znači da nije dovoljno, na primer, da učenik zna kako se gradi prošlo vreme i kako izgledaju odgovarajući glagolski oblici, već je potrebno da ispriča neki prošli događaj ili napiše nekoliko rečenica o onome što je radio prošle nedelje – objašnjava Đurić.

Dodaje da nije jasno zbog čega se promena ocenjivanja odnosi samo na drugi strani jezik, a ne i na prvi. To je, kako kaže, još jedna u nizu nejasnoća i nelogičnosti kojima se Društvo mesecima bavi.

Ona deli naš utisak da donosioci odluka zapravo nemaju jasnu strategiju šta će sa drugim stranim jezikom.

-Jezička obrazovna politika složena je oblast i sve odluke koje se donose u ovom trenutku imaće implikacije na blisku i dalju budućnost, kako učenika na ličnom planu tako i državne – s kojim ćemo državama sarađivati, kakvu ćemo kulturnu politiku voditi... Pitanje je koliko su donosioci odluka, ukoliko i sami nisu višejezični, svesni toga. I kod mnogih roditelja postoji ideja da je dovoljno znati nešto engleskog jezika, a da je sve ostalo “opterećenje” učenika. Uzmite još jedan primer koji pokazuje da ne postoji prava strategija u ovoj oblasti: ogledna informatička odeljenja u gimnazijama imaju samo jedan strani jezik. Dakle, imaćemo stručnjake visokog nivoa koji neće biti u stanju da na internetu razumeju čak ni šta se radi u Rusiji, na germanskom ili romanskom govornom području, o drugim, “egzotičnijim”, i da ne govorim - kaže Đurić.

Vesna Stamenić