Lična zaostavština pisaca kao kulturna i nacionalna dragocenost

Zahvaljujući Andrićevom institutu, autograf Desanke Maksimović iz 1973. godine dostupan učenicima

Autograf antologijske pesme „Gračanica” Desanke Maksimović, napisan njenom rukom na dva lista formata A4, za potrebe javnog nastupa u Švajcarskoj 1973. godine, čuva se u Andrićevom institutu od 2015. godine, kada ga je njena porodica darivala uz reprodukciju unikatne slike na kojoj je portret pesnikinje.

Budući da će pesma „Gračanica” od septembra biti deo obaveznog programa za nastavu srpskog jezika u šestom razredu osnovne škole, u okviru novopokrenute edicije „S reči na dela” u izdanju BIGZ školstva, autorke Valentina Hamović i Marija Sloboda došle su na ideju da u okviru digitalnog dodatka uz čitanku, omoguće da i đacima bude dostupan pomenuti rukopisni dokument.

„Uskoro će biti pola veka otkako je autograf nastao, smatramo ga dragocenim svedočanstvom koje na osoben način upotpunjuje bogatu rukopisnu zaostavštinu Desanke Maksimović. Od višestrukog je značaja omogućiti današnjim generacijama da na ovakav način vide i razumeju značaj očuvanja nacionalnih vrednosti” navodi Marija Sloboda.

Široj javnosti nepoznate fotografije srpskog nobelovca iz 1961. godine

Priređujući sadržaj o srpskom nobelovcu za ediciju „S reči na dela” autorke su udžbenik obogatile fotografijama koje imaju mnogo više od dokumentarne vrednosti, ali su, ipak, do sada ostale skrajnute ne samo za generacije učenika, već i širu javnost. Reč je o dvema fotografijama iz 1961. godine, nastalim u danu kada je Ivo Andrić saznao vest o velikom priznanju.

Na prvoj fotografiji uslikan je ispred zgrade u kojoj je živeo, na današnjem Andrićevom vencu u Beogradu, prilikom vraćanja iz popodnevne šetnje, neposredno pre no što mu je saopšteno da mu je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Na drugoj  fotografiji vidi se pisac u svome domu, sa okupljenim novinarima, uz prve vesti o Nobelovoj nagradi. Pomenute trenutke ovekovečio je čuveni srpski fotograf Stevan Kragujević.

„To su fotografije koje i te kako zavređuju da budu deo obrazovanja. One izazivaju emociju svakom istinskom  poštovaocu nacionalnih vrednosti, i ljubitelju pisane reči, te se urezuju u pamćenje i dobijaju mesto u srpskoj kulturi koje im i pripada” zaključuje Marija Sloboda.