Radna tišina

Kako obezbediti tišinu na času? Rešenja sam pronašao u jednom od najboljih onlajn časopisa za nastavnike „Edutopia“.

Jori Krulder je nastavnica engleskog jezika, što je u njenoj rodnoj Americi maternji jezik. Visoko vrednuje individualni rad kada nastavnik razgovara sa jednim đakom, a što je važno za samu individualizaciju, kao i za postizanje raznih ishoda. Ne bih se zadržavao na važnosti ovakvog (jedan na jedan) načina rada, već na nečemu drugom: kada razgovaramo samo sa jednim detetom, kako možemo da budemo sigurni da ostali rade zadatak koji smo im zadali i da ćemo imati (preko potrebnu) radnu disciplinu? 

Jori smatra da se na ovom planu usavršila i da, iako priznaje povremeno ima urgencije kako bi tu i tamo smirila nekog nestaška, ima produktivne razgovore sa pojedinim đacima praktično svakog dana. 

Da bi to postigla, na početku godine razgovara sa svojim đacima o tipovima aktivnosti (mi to nazivamo oblicima rada): frontalnom, grupnom i individualnom. Najpre razmatraju prednosti svakog od ovih oblika, a potom uspostavljaju pravila ponašanja tokom svakog od njih. 

Kako strukturira ovaj proces? Započinje razgovor sa odeljenjem tehnikom „bura mozgova“ (brejnstorming). Đaci imaju zadatak da za pet minuta sažeto odgovore na sledeća pitanja: Koje su različite vrste rada koje obično praktikujete tokom časa engleskog jezika? Šta olakšava ili otežava taj posao? 

Dok razgovara o iskustvima učenika o radu na času poput čitanja, pisanja i diskusije, Jori ih upoznaje  malo bolje. To smatra „ključnim naporom“ kako bi što bolje uspostavila odnos sa njima početkom godine. U isto vreme đaci počinju da razmišljaju o svrsi toga šta će raditi i kako to bolje da postignu. 

Kada je reč o tome kako uspostavlja pravila, Jori radi neobičnu stvar. Đaci prave tabelu sa dve kolone naslovljene sa: „Izgleda kao“ i „Zvuči kao“. Korišćenje ovog okvira je važno jer pomaže da očekivano ponašanje bude konkretno i na taj način lakše razumljivo i primenljivo. Ako učenici propuste smernicu za koju Jori misli da je važna, ona je doda uz objašnjenje zašto će učiniti aktivnost delotvornijom. 

Na primer, baš za ovaj individualizovani rad tabela koju je Jori dala kao primer izgleda ovako: 

Izgleda kao…

  • Mobilni telefoni su odloženi i isključeni.
  • Glave gore (valjda kako ne bi dremali na klupi).
  • Fokus je na zadatku koji se radi.
  • Kada se završe redovni zadaci, prelazi se na dodatne.
  • Ruke gore dižu oni koji hoće nešto da pitaju.

Zvuči kao…

  • Vlada tišina, osim ako se ne obraćaju nastavniku šapatom.
  • Hodanje je tiho.
  • Ne pravi se buka usled korišćenja pribora. 

Ako vam se Jorina ideja dopala, znate šta vam je činiti, ali moram da vam napišem i to da sve ovo ona prvo vežba sa đacima i to 10 do 15 minuta na svakom času prvih par nedelja, a onda razgovaraju koliko su bili uspešni u radu. A da je takav rad bitan ukazuje i to da je samostalnost u učenju, što ovakav oblik rada nedvosmisleno favorizuje, jedan od segmenata međupredmetne kompetencije za celoživotno učenje. 

Izvor: edutopia.org

Tekst preveo i adaptirao Dejan Bošković