Kada porastem biću vloger

Zanimanje iz snova: sedite u svojoj sobi, nemate ni šefa ni radno vreme, svakodnevno snimite neki video-blog i godišnje dobro zarađujete stotine hiljada evra. Biti bogat i poznat zvuči dobro, ali istovremeno i egocentrično i nerealno.

Vloger! Za one koji ne znaju, ova engleska reč blogger je nastala spajanjem reči bloger, koja se odnosi na onoga ko piše komentare o različitim pojavama i to objavljuje na internetu u obliku autorskog bloga, i reči video. Vloger je osoba koja postavlja svoje video-snimke u kojima komentariše određene pojave na različitim platformama od kojih je najpoznatija Jutjub.

Cilj svakog vlogera jeste da sadržajima koje nudi, ali i svojim šarmom, duhovitošću i političkom pozicijom privuče što više pratilaca. Kada broj pratilaca postane veoma veliki, tada dati vloger postaje interesantan onim kompanijama koje žele nešto da reklamiraju njegovoj publici i koje su spremne da to plate. Što je veći broj pratilaca, to je veća količina novca koji se sliva u džepove tog vlogera.

Popularnost kao životni cilj

Na prvi pogled biti uspešan vloger jeste zanimanje iz snova: sedite u svojoj sobi, nemate ni šefa ni radno vreme, svakodnevno snimite neki video-blog i godišnje zarađujete stotine hiljada evra. Istovremeno ste postali i poznata ličnost i bogat čovek. Zato nije ni čudno da se od mladih u različitim državama može čuti da će oni, kada porastu, postati vlogeri.

Kada je početkom prošle godine nekoliko hiljada dece i mladih nagrnulo u jedan trgovački centar u Novom Sadu da bi uživo videli vlogera Baku Praseta, nastao je takav metež da je policija morala da zavodi red. Još ranije hiljade mladih su na Beogradskom sajmu knjiga opsedali štand na kojem je poznata modna vlogerka Zorannah promovisala svoju knjigu, na opšte zaprepašćenje starijih generacija kojima je bio nepoznat ovaj aspekt življenja mladih. Nedavno kada se Baka Prase pohvalio svojim pratiocima da je sebi poklonio drugog poršea, on nije samo poslao poruku koliko je on uprkos svojoj mladosti uspešan i bogat, već i da treba da se ugledaju na njega jer se zanimanje vlogera zaista isplati.

Jedno skorije istraživanje u SAD je pokazalo da 80 odsto mladih za životni cilj ima da se obogati, a polovina njih želi da pri tom postane i planetarno poznata. S obzirom na to da mladi iz različitih država i kultura upijaju iste medijske sadržaje, tako da dolazi do „globalizacije” generacije mladih, možemo pretpostaviti da i naši mladi imaju slične životne aspiracije. Znanje o tome ka čemu streme mlade generacije je dobar pokazatelj njihovih životnih vrednosti. Biti bogat i poznat zvuči dobro, ali istovremeno i egocentrično i nerealno.

Istraživanja životnih ciljeva mladih koja su sprovođena pre tridesetak godina ukazivala su da mladi žele da biraju takva zanimanja koja su korisna drugim ljudima i koja su upravo zbog toga cenjena u društvu. Na primer, biti pilot, lekar, inženjer, advokat i slično. A onda se nešto promenilo, tako da je jedno istraživanje pre desetak godina pokazalo da devojke na prvo mesto stavljaju zanimanje TV voditeljke. Pre desetak godina mladi su mnogo više gledali TV nego što to čine danas i shvatili su da je glavna zvezda nekog programa upravo voditeljka, a ne gosti koje ona dovodi i koje intervjuiše. To je bilo bitno različito od ranije prakse prema kojoj je uloga voditelja da iz jedne diskretne pozicije pomogne svom gostu da pokaže svoje talente i dostignuća. Popularnost je postala životni cilj.

Fantazija o privlačnosti

Iako svako ima pravo da pokuša da ostvari svoje profesionalne i druge snove, uloga popularnog vlogera će mnogima ostati nedostižna. Zapravo se radi o jednoj fantaziji koja nije toliko različita od stvarne pozicije mlade osobe. Umesto da odraste i krene u svet u kojem će ostvariti nekakav uspeh, osoba će ostati u svojoj sobi, verovatno u roditeljskom domu, ispred svog kompjutera i video-kamere, odakle će svojim šarmom „porobiti” svet. Nedostatak socijalnih veština i društvene proaktivnosti, mladi pokušavaju da kompenzuju „privlačnošću” svoje ličnosti. Umesto da oni priđu drugima i uključe se u društveni život, oni ostaju pasivni pokušavajući da „privuku” druge. Upravo fantazija o stotinama hiljada i milionima pratilaca nije ništa drugo do nastavak ove fantazije o privlačnosti.

Dete ili mlada osoba koja jeste u centru roditeljske i porodične pažnje, ali ne i u centru pažnje vršnjaka, fantazirajući o „lajkovima” i planetarnoj pažnji zapravo pokušava da zadrži osećanje lične vrednosti i da od toga dobro zaradi. To je trka u kojoj učestvuju milioni mladih, ali u kojoj samo mali broj može da pobedi.

Izvor: politika.rs