Maternji jezik je najvrednije duhovno dobro: U Tršiću donete dve deklaracije

Na Prvoj interkatedarskoj srbističkoj konferenciji u Tršiću donete dve deklaracije: Tražimo da se poveća broj časova u školi, i da srpski postane obavezan na fakultetima.

Učesnici Prve interkatedarske srbističke konferencije u Vukovom Tršiću, sva izlaganja saželi su u dve deklaracije usvojene na kraju rada: deklaraciju o neophodnom povećanju broja časova srpskog jezika i književnosti i onu o statusu srpskog jezika na nesrbističkim katedrama i nenastavničkim fakultetima. Predstavnici srbističkih katedri na svim filološkim, filozofskim, učiteljskim i pedagoškim fakultetima u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, uključujući i predstavnike Instituta za srpski jezik SANU, Instituta za književnost i umetnost u Beogradu i Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja u Beogradu - jednoglasno su usvojili deklaraciju koja se zasniva na prirodi i značaju nastave srpskog jezika i književnosti u nas, svesti o njenoj ulozi u obrazovanju kao nastavnog predmeta i nastavnog jezika, bogatstvu jezičkog i književnog sadržaja, kao i mestu i broju časova ovog predmeta u evropskim obrazovnim sistemima.

- Sa punim pravom tražimo da predmet srpski jezik i književnost dobije u našem obrazovnom sistemu ono mesto koje zaslužuje, odnosno da se, najpre, poveća broj časova u osnovnoj i srednjoj školi: na najmanje sedam časova u mlađim razredima osnovne škole, na šest časova u starijim razredima osnovne škole, na pet časova u gimnazijama na svim smerovima i na tri-četiri časa u srednjim stručnim školama - ističu učesnici konferencije u Tršiću, objašnjavajući da zahtev za povećanje broja časova jeste nasušna potreba ne samo nastave srpskog jezika i književnosti nego celog obrazovnog sistema.

- Koliko su uloga i značaj maternjeg jezika i književnosti veliki, govori i podatak da nije bilo nijednog obrazovnog sistema u bilo kom vremenu u kome ovaj predmet nije imao status najznačajnijeg predmeta - kaže se u tekstu deklaracije. - Učenici jedino nastavom srpskog jezika i književnosti razvijaju svoje govorne sposobnosti, obogaćuju rečnik, savladavaju pravila misaone pismenosti, napreduju u procesu ovladavanja pravilima jezičke kulture, što je sve nužni preduslov mogućnosti dobrog savladavanja sadržaja drugih predmeta.

Maternji jezik i književnost jesu najvrednija duhovna dobra jednoga naroda, čuvari njegovog pamćenja i kulture, i stoga je ulaganje u njih jednako ulaganju u nacionalnu bezbednost i slično građenju snažne brane pred opasnosti od kolonijalnog statusa naroda, smatraju srbisti i dodaju:

- Jedino se kroz kontinuitet srpskog jezika i književnosti može pratiti kontinuitet kulturnog razvoja srpskoga naroda - od Svetoga Save do današnjih dana. Srpski jezik i književnost su naša kulturna i duhovna vertikala. Književnost povezuje sve epohe razvoja srpske kulture. Nije moguće nijedan period tog razvoja zaobići. Zato se u programima i za osnovnu i za srednju školu moraju naći predstavnici svih književnih epoha. I zato programi izgledaju preobimni. U njima nisu niti mogu biti samo srpski autori, nego i svetski, pošto se vrednost jedne književnosti uvek određuje i komparativno.

Učesnici konferencije u Tršiću smatraju da zbog nedovoljnog broja časova, uprkos izuzetnim naporima učitelja, nastavnika i profesora, nastava srpskog jezika i književnosti nije u mogućnosti da u potpunosti ostvaruje višestruku i izuzetnu ulogu: da izgrađuje temeljna gramatička znanja i usvajanje funkcionalne pismenosti kod učenika, da neguje njihovu ljubav prema čitanju i razumevanju književnosti, da razvija i snaži njihov kulturni i nacionalni identitet - bogatstvo i raznovrsnost nastavnih sadržaja u suprotnosti su sa malim brojem časova, što autore programa stavlja pred nepremostive teškoće, nastavnike prisiljava na sažimanje gradiva, a učenike onemogućava da u potpunosti stiču znanja i uživaju u lepoti svoga jezika i književnosti.

Broj časova maternjeg jezika i književnosti u Republici Srbiji je znatan u poređenju sa većinom drugih predmeta (pet časova nedeljno u mlađim razredima, uključujući i peti, a četiri u starijim, četiri i tri u gimnaziji), osim sa matematikom, sa kojom je gotovo ujednačen po broju časova, kažu učesnici konferencije, ali i nude drugačije primere:

- Međutim, nedeljni fond časova primetno je manji u poređenju sa svim evropskim, pa i mnogim vanevropskim zemljama. Drugi, ne manje pametni od nas narodi nikad nisu dovodili u pitanje poseban položaj svog maternjeg jezika i nacionalne književnosti. Evo nekoliko primera: Francuska ima od osam do 10 časova nedeljno, Turska od osam do 10, Rusija devet (u ovoj zemlji maternji jezik nije samo opšteobrazovni jezik prvog reda, već ima natpredmetni status), Slovačka devet, Austrija i Portugalija po osam... Nema nijedne evropske države koja ima manje od sedam časova u početnim razredima, da bi potom taj broj varirao, u zavisnosti od uzrasta učenika.

Srbisti odavno upozoravaju da je jezička kultura kod Srba na vrlo niskom nivou, da je srozavanje pisanog govornog standarda srpskog jezika primetno na svakom koraku - posebno u pisanim i govornim medijima, ali, nažalost, i u obrazovnom sistemu, naglašavaju potpisnici deklaracije o statusu srpskog jezika na nesrbističkim katedrama i nenastavničkim fakultetima.

- Ne može se jezička kultura i borba za čistotu srpskog jezika svoditi na nastavnike i profesore srpskog jezika - smatraju potpisnici deklaracije .

Srpski jezik mora da bude obavezan predmet na svim stranim filologijama, srpski jezik mora biti obavezan predmet na svim nastavničkim nefilološkim studijama, kao i na određenim nenastavničkim, jer se jezička nekultura najviše širi preko novinarskog jezika, tj. preko publicističkog i administrativno-pravnog stila.

Izvor: Novosti