Zašto škole u Srbiji rade po dva kalendara?

Sindikati prosvetnih radnika – Sindikat obrazovanja Srbije, GSPRS „Nezavisnost“ i Sindikat radnika u prosveti Srbije, uputili su juče inicijativu ministru prosvete Branku Ružiću i Kriznom štabu da se jesenji raspust produži za pet dana.

Zasad nema najave da će se to desiti.

Ministar Ružić je prekjuče rekao da se đaci u ponedeljak vraćaju na nastavu jer situacija u školama nije alarmantna i zasad nema potrebe da se zatvore obrazovne ustanove.

Iako je bilo najava da će Krizni štab na jučerašnjoj sednici razmatrati predlog da učenici iz Vojvodine i ostatka Srbije idu na zimski raspust u isto vreme, nije poznato da li se o tome diskutovalo.

Epidemiolog Predrag Kon je ranije rekao da su raspusti važni zbog prekida mogućnosti transmisije, ali prvenstveno virusa gripa.

„Virus gripa se najviše prenosi kod školaraca pa tek onda ide na odrasle. Ovde (virus korona) je suprotno, obolevaju od odraslih pa do osnovne škole. Sve zavisi od Ministarstva prosvete da li oni mogu i da li je korisno da objedinjujemo i da raspusti budu u isto vreme. Tu se postavlja pitanje usklađenosti katoličkih i pravoslavnih praznika koji su u različito vreme“, kazao je Kon.

Prema važećem kalendaru Ministarstva prosvete, za učenike u Srbiji, osim Vojvodine, prvi deo zimskog raspusta počinje 31. decembra, a završava se 8. januara 2021, na koji se nadovezuje vikend, pa je prvi radni dan 11. januar.

Drugi deo zimskog raspusta je od 1. do 16. februara (raspust traje do 12. februara, nakon čega sledi vikend i Dan državnosti).

Prvo polugodište se završava 29. januara, a drugo počinje 17. februara.

U vojvođanskim školama zimski raspust traje od 24. decembra do 15. januara. Prvo polugodište završava 23. decembra, a drugo polugodište startuje 18. januara.

Ukoliko bi se prihvatila ideja da svi đaci u isto vreme idu na zimski raspust, to bi teoretski značilo da sve škole u Srbiji primenjuju aktuelni vojvođanski kalendar, ali je pitanje da li bi se na isti način kao u Vojvodini računao kraj prvog polugodišta.

U tom slučaju bi dugo polugodište duže trajalo, što se potezalo kao argument zašto se u većem delu Srbije kraj kalendarske godine ne poklapa s krajem prvog polugodišta.

Odluka da se zimski raspust podeli na dva dela nije doneta preko noći.

Inicijativa je pokrenuta još 2014, a prihvaćena je od školske 2015/16, dok je ministar prosvete bio Srđan Verbić.

U nekim medijima ova odluka se kasnije dovodila u vezu isključivo sa interesom turističke privrede, a na uštrb interesa đaka, iako je to samo deo istine.

Predlog za izmenu Kalendara obrazovno-vaspitnog rada bio je potkrepljen analizom uticaja ovakve mere na zdravlje dece, ali i na proces učenja.

Među argumentima koje su tada izneli su da bi drugačija organizacija školskog kalendara doprinela produžetku turističke sezone i omogućila da se veći broj dece bavi zimskim sportovima.

Ukazano je i da u februaru na našim planinama ima mnogo više snega nego u januaru, te da se u tom periodu deca i nastavnici u planinskim predelima teško probijaju do škola ili su sprečeni da dođu na nastavu.

Predlagači su naveli i da raspust iz dva dela neće uticati negativno na proces učenja, što su kritičari ovakvog koncepta najčešće navodili kao kontraargument zašto je trebalo zadržati zimski raspust „u cugu“.

Među prosvetnim radnicima se često čuju mišljenja da je „seckanje“ radnih i neradnih dana negativno uticalo na đake, koji se osećaju kao da su na zimskom raspustu od Nove godine, iako se prvo polugodište završava krajem januara.

Dešavalo se i da se drugi deo zimskog raspusta, koji „pada“ u prvoj polovini februara, završi nekoliko dana pre državnog praznika Dan državnosti (Sretenje), a pošto se on obeležava dva dana mnogi roditelji su samoinicijativo spajali ceo taj period.

Kritičari aktuelnog školskog kalendara ukazuju da škole od 1. septembra do Nove godine praktično imaju samo jedan slobodan dan – državni praznik Dan primirja u Prvom svetskom ratu.

Jesenji raspust u trajanju od dva dana nije konstanta jer se čas predviđa, čas ukida i često nije važio za sve đake u Srbiji, kao ni za vojvođanske škole, što je slučaj i ove godine.

To je nelogično, posebno ako se ima u vidu da veliki broj nastavnika predaje i u osnovnoj i u srednjoj školi i da ogroman broj porodica ima decu različitog školskog uzrasta.

Izvor: Danas