Daroviti učenici u obrazovanju – prednosti i prepreke

Kada se govori o inkluziji odnosno o uključivanju dece u obrazovni sistem obično se najpre misli na decu iz socijalno ugroženih grupa, a retko kada na darovite i talentovane učenike.

Ovo se događa prevashodno zato jer je ova grupa učenika već uključena u obrazovanje, pa se postavlja pitanje zašto uopšte govoriti o inkluziji darovite dece. Tačno je da su deca koja su talentovana uključena u proces obrazovanja, ali se negde previđa važno pitanje – kako teče njihovo školovanje? Vrlo često su njihovi potencijali i sposobnosti takvi da nadilaze predviđene obrazovne okvire i zahtevaju jedan specifičan pristup kako u okviru obrazovnog sistema, tako i društva u celini.

Darovitost je visoko razvijena sposobnost, bilo opšta, bilo neka specifična npr. matematička, muzička, lingvistička koja omogućava natprosečna postignuća u određenom, konkretnom području.

Talenat je darovitost u jednom užem području – matematički talenat, muzički talenat…

Ko sve može prepoznati darovite dete? Darovitost i talenat se najčešće otkrivaju još u ranom uzrastu, a najpre ga može otkriti porodica i vaspitači, dok ga u kasnijem dobu primećuju i učitelji, nastavnici, psiholozi i pedagozi, drugari iz odeljenja i šira socijalna sredina.

Znaci darovitosti mogu biti brojni i odnose se pre svega na: ubrzani rani razvoj deteta, ostvarenje izuzetnih postignuća u jednoj ili više oblasti, izuzetan nivo znanja i veština, vrlo razvijena sposobnost učenja (brzina sticanja znanja, dubina razumevanja, kapacitet pamćenja), pojačan stepen motivacije i kreativnosti, socijalno prilagođeno ponašanje i posedovanje socijalnih veština, emotivna stabilnost i drugo.

Iako se darovitost i talenat po pravilu lako prepoznaju, nisu retki ni oni slučajevi gde darovita deca ostaju neprepoznata od strane sredine, pa i od strane obrazovnog sistema. Postoje mnogi činioci koji mogu uticati na to da darovitost i talenat nekih učenika ostane nezapažen. Tako, neki učitelji i nastavnici za talentovane smatraju samo one učenike koji redovno rešavaju školske i domaće zadatke i rade ono što se od njih očekuje propisanim planom i programom. S druge strane, učenici koji se izdvajaju nekim „neobičnim idejama“ ostaju neprimećeni.

Slabo su zapaženi i oni daroviti učenici koji dolaze iz socijalno nerazvijenih sredina, koji tek uče jezik ili učenici koji imaju neki vid invaliditeta. Dešava se da se kod ovih učenika pažnja pre svega poklanja teškoćama sa kojima se susreću, dok njihov talenat ostaje u zapećku.  

U prilog svemu ovome ide podatak da prema nekim istraživanjima učitelji prepoznaju darovitu decu sa samo 5% tačnosti. Često sami učenici imaju bolju sliku o tome ko su daroviti učenici u njihovom razredu.

Izvor: psihoskop.wordpress.com