Moramo biti spremni na kontinuirano stručno usavršavanje

Na konkursu „Inkluzija u savremenoj nastavi” master defektolog Jelena Marković osvojila je prvu nagradu. Ovom prilikom prenosimo njena iskustva u radu sa učenicima koji se obrazuju prema individualnom obrazovnom planu.

Uvođenjem pojma inkluzivnog obrazovanja u zakonske okvire, prepoznat je značaj prilagođavanja obrazovnih pristupa učenicima sa najrazličitijim obrazovnim potrebama. Uloga defektologa, kao dotadašnjeg stručnjaka uglavnom povezanog sa obrazovanjem u specijalnim školama, počinje da se prepoznaje kao jedna od najznačajnijih podrški, ne u cilju izdvajanja učenika koji rade po individualnom obrazovnom planu, već njegovim zalaganjem da se kreira inkluzivna sredina u kojoj obrazovne potrebe svih učenika bivaju zadovoljene. Samim tim, istovetni vid podrške ne može odgovarati podjednako svim učenicima, a mi kao stručnjaci moramo biti spremni na kontinuirano stručno usavršavanje i razvoj profesionalnih kompetencija. Na taj način moguća je primena inovativnih obrazovnih praksi nasuprot tradicionalnoj nastavi. Krajnji cilj razvoja inkluzivne obrazovne sredine jeste da se reč „inkluzivno” briše, čime ostaje „samo” obrazovna sredina u kojoj se poštuju različitosti i mogućnosti svakog učenika bez potrebe da se to i naglasi.

Tokom prethodnih godina imala sam priliku da se profesionalno usavršavam u različitim oblastima, kao što je način procene i izrada plana podrške u oblasti prevencije i rane intervencije razvojnih poremećaja, kao i u okviru specijalizovanih obrazovnih metoda i tretmana sa učenicima sa smetnjama u razvoju, kao što su Montesori pristup ili terapija senzorne integracije. Imala sam priliku da učestvujem u međunarodnim projektima i obukama usmerenim na podršku u oblasti ponašanja i socijalnih veština. Škola „Stevan Jakovljević” u kojoj radim jedinstvena je u opštini Paraćin, s obzirom na to da osim redovnih odeljenja ima i specijalna odeljenja u kojima se realizuje obrazovno-vaspitni rad u manjim grupama, u skladu sa IOP-om učenika. Započinjanje novog radnog iskustva na radnom mestu stručnog saradnika – defektologa, a zatim i defektologa u specijalnom odeljenju u školi kojoj radim i danas, dalo mi je uvid u značaj podrške koju defektolog u redovnim osnovnim školama može pružiti. Tokom prethodnih godina, dva puta sam imala priliku da učestvujem u tehničkoj podršci pri Školskoj upravi Jagodina i slanju RTS časova biologije radi realizacije nastave na daljinu u uslovima pandemije, kao i da realizujem radionice za zaposlene škole radi pružanja podrške u primeni platforme „Microsoft Teams” tokom nastave na daljinu. U okviru platforme, kreirana je i baza nastavnih materijala za pružanje podrške učenicima koji se obrazuju po IOP-u.

Motiv za prijavu na konkurs „Inkluzija u savremenom obrazovanju” bio mi je upravo pokušaj da se izbriše veštačka granica između „specijalnog” i „redovnog” obrazovanja, pri čemu je moguće osmisliti čitav niz vidova podrške koji se nalazi između ova dva sistema. Primer realizovane aktivnosti i materijala za rad („Igre početnog čitanja i pisanja”) osmišljen je kao vid časa kooperativnog podučavanja defektologa i nastavnika u redovnoj nastavi. Sadržaji početnog čitanja i pisanja obrađeni su kroz igru, čiji je cilj bio uključivanje svih učenika i preventivne aktivnosti za prepoznavanje specifičnih smetnji u učenju – disleksije i  disgrafije. Na taj način, nastavno gradivo stavljeno je u dodatni obrazovni kontekst.

 

Jelena Marković

master defektolog – oligofrenolog