Pobeda užičkih gimnazijalaca na Festivalu dramskih sekcija u Budimpešti

Užički gimnazijalci osvojili su prvo mesto u Budimpešti na festivalu FESTiMIR, takmičenju dramskih sekcija srpskih gimnazija iz matice i regiona.

Festival FESTiMIR je nastao u organizaciji Zemunske gimnazije i Srpske gimnazije „Nikola Tesla” iz Budimpešte. Na festival se prijavilo više od dvadeset gimnazija, od kojih je osam pozvano na izvođenje predstava u pozorištu „Pinokio” u Zemunu. Četiri najbolje predstave putovale su u Budimpeštu na završnicu festivala, od 7. do 11. aprila 2023. godine: Četrnaesta beogradska gimnazija, Užička gimnazija, Gimnazija iz Rače, Gimnazija iz Novog Kneževca, a u revijalnom delu nastupale su gimnazije iz Zemuna i Budimpešte. Žiri je doneo odluku da jednu predstavu proglasi najboljom na ovoj smotri, a to je predstava Užičke gimnazije – „Porodične priče”.

Kako je žiri naveo, predstava „Porodične priče” donela je drugačije i novo čitanje dramskog teksta Biljane Srbljanović, izuzetnu uključenost mladih, kao i njihovo istinsko razumevanje kako tematike tako i scenskih izraza, tehnika i simbola koje su koristili. Predstava je donela osveženje u korišćenju scenskog prostora, kao i tretmanu zvuka, kostima i scenografskih rešenja.

Predstava je rađena po tekstu Biljane Srbljanović „Porodične priče”, koji je adaptiran, smešten u aktuelni trenutak i prilagođen školskom izvođenju. Pored navedene drame, deo predstave čine i monolozi koje je napisala Milica Živković, profesorka Četrnaeste beogradske gimnazije, čiji su se učenici takođe takmičili u Budimpešti.

Radnja drame prati grupu dece koja se posle škole igraju porodice. Prikazani su međuljudski odnosi, nasilje, nerazumevanje, samoživost, nepostojanje empatije, napuštanje zemlje, aktuelna ratna dešavanja – sve to iz perspektive deteta. Biljana Srbljanović pribegava nekim drastičnim rešenjima: na kraju svake scene roditelje ubija dete, na različite brutalne načine, a već u sledećoj sceni „oživljavaju” sa tragovima svih prethodnih smrti. Dramska trupa Užičke gimnazije želela je da isti efekat postigne simboličnim prikazom odumiranja jednog po jednog dela roditelja i to su uspeli uz pomoć kostimografije. Naime, na kraju svake scene dete cepa roditeljima jedan po jedan rukav, a zativ i nogavice, pa se do kraja predstave prati njihovo ogoljavanje.

Ono što je najveća novina u postavci ovog komada jesu scenografska rešenja. Naime, čitava scena se sastoji od podloge koja predstavlja šahovsku tablu, na kojoj se nalaze šahovske figure, koje su istovremeno delovi scenografije i rekviziti. Priča o figurama je posebno interesantna. Užička gradska plaža je svojevremeno posedovala šahovski teren i drvene figure, koje su kao takve verovatno jedine u Srbiji. Poslednjih desetak godina figure su odložene u vojni hangar, gde su vlaga i vreme učinili svoje, pa su kao takve idealno poslužile u umetničke svrhe. 

U predstavi su učestvovali učenici Užičke gimnazije: Maša Šišić, Ema Guskić, Maja Ivanković, Jana Ilić, Jana Đokić, Janko Panić, Dušan Radivojević i Luka Trebješanin. Dramsku sekciju vode profesorke srpskog jezika i književnosti Hadži Bojana Jovanović i Irina Gudurić. Predstava je pripremljena uz veliku podršku direktorke Biljane Grujičić, koja je prepoznala potencijal dramske sekcije, ali i Narodnog pozorišta Užica i Gradskog kulturnog centra, koji su ustupili prostor za probe.

 

Autor: Irina Gudurić