Pretpraznična šetnja sa srpskim pesnicima
- utorak, 10. decembar 2024.
- Reč nastavnika
Prva asocijacija na Beograd iz 50-ih, 60-ih, uvijena je u nostalgiju, u neko, čini se, definitivno drugačije vreme, iole usporenije, koje svako pamti na različiti način. Oni koji su bili njegovi svedoci, znaju više. Oni koji u njega svraćaju kroz knjige, filmove i muziku ili nečije sećanje, zasigurno imaju drugačiji doživljaj. Mogu li se prošlost i sadašnjost na trenutak susresti? Biblioteka grada Beograda tvrdi da mogu, i to, ni manje ni više, nego u zagrljaju.
Svi putevi pre ili kasnije dovedu do Knez Mihailove. Kad bi naši pesnici još jednom prošetali tom „glavnom” ulicom Beograda, njihovi koraci odjekivali bi stihovima. Takav jedan zamišljeni prizor, Biblioteka grada Beograda je uspešno realizovala manifestacijom Noć biblioteka – Beograd u zagrljaju pesništva 6. decembra. U srcu ove manifestacije bila je, naravno, srpska poezija, s posebnim zadržavanjem na pesnika Branka Radičevića, i njegovo stvaralaštvo, koji ove godine broji 200 godina od rođenja. Uz rame Branka Radičevića, zbog istog rođendanskog povoda, našao se i veliki srpski pripovedač Stjepan Mitrov Ljubiša.
Pored zajedničkih godina, ova dva stvaraoca delili su i književni program koji je bio posvećen njihovom stvaralaštvu. Napravljene su izložbe u 15-ak biblioteka koje su deo mreže Biblioteke grada Beograda. Različite lokacije (Stari grad, Vračar, Zvezdara) ugostile su pesme i prozne odlomke Radičevića i Ljubiše. Izložba je postavljena 6. decembra i trajaće najmanje nedelju dana. Ovoj manifestaciji, na otvaranju, pridružili su se i književni stručnjaci i glumci koji su besedili i recitovali.
U 18 časova tog istog dana, pesnici poput Pandurovića, Crnjanskog, Desanke Maksimović, Oskara Daviča, Pope, Raičkovića, Brane Petrovića, Ivana V. Lalića, vratili su nesvakidašnji pesnički korzo na glavno šetalište grada. Direktni posrednik između okamenjenog prošlog i varljivog sadašnjeg bila je upravo zgrada biblioteke koja je na sav glas „progovorila” stihove naših pesnika, pokazavši tako da odjek poezije putuje daleko, probija se kroz bučni saobraćaj i prazničnu galamu prolaznika. Svaki šetač je tako dobio možda najdragoceniji pretpraznični poklon – dobro društvo (i to pesnika) kao saučesnika u jednoj svojoj naizgled običnoj šetnji.
Audio instalacija U šetnji sa poezijom je omogućila da snimci recitala pesnika prodišu i izađu iz arhiva Radio Beograda.
Nenametljivo, a opet primetno, glasovi pesnika presretali su svakog koje u to vreme prolazio pored Biblioteke. Ljudi su se okretali, neki začuđeno provirivali glave iz svojih kapuljača kao da pokušavaju da ugledaju ko im to šapuće za vratom. Neki su zastajali i snimali običan i neupadljiv zvučnik obešen iznad izložbenog prozora biblioteke, nadajući se da će možda ugledati lice svog omiljenog pesnika kako proviruje kroz pucketanje žvučnih talasa.
Stižem ispred zgrade u trenutku kad moj omiljeni pesnik izgovara stihove:
„Glose o tebi se glože,
razum je razjeo čula,
mi smo tumači rasula:
Jesi li bolestan, Bože?”
(Kao molitva, Ivan V. Lalić)
Autor: Anđelka Panić