Školska slava Sveti Sava

Sveti Sava je postavio temelje srpskog duhovnog bića koji svaki pojedinac, sledeći njegov primer, nastavlja da za sebe uobličava, neguje i nadograđuje.

U današnjem svetu nam se nekad čini da nas neprestano nadvladava magla i zagađenje, te da se zbog toga dan nikad do kraja ne razdani. Nezavisno od vremenske, kulturološke ili društvene klime, i dalje prosijava kao svetionik, kao lučonoša, Sveti Sava.

Kao najduži mesec, koji se nekad, nakon praznične euforije, zavije u mrak i traje gotovo kao godina za sebe, januar se ipak završava u znaku svetlosti, školske slave i praznovanja kroz (pod)sećanje na sveprisutno trajanje i delanje bogoprosvetiteljskog rada Svetog Save, koji „živi bez godina bez smrti”, kako je pevao Vasko Popa („Život Svetog Save”).

Sveti Sava je postavio temelje srpskog duhovnog bića koji svaki pojedinac, sledeći njegov primer, nastavlja da za sebe uobličava, neguje i nadograđuje. Za sebe, ali i za budućeg sebe i svakog drugog, kult Svetog Save je kičma obrazovanju koji ne podrazumeva samo „sticanje znanja, nego obnavljanja u nama obraza Trisvetoga Božanstva silom Duha Svetog. Otuda su osnovni temelji Svetoga Save u prosvećivanju naroda srpskog Vera i Istina.” (izvor: Hram Svetog Save, https://hramsvetogsave.rs/znacaj-svetog-save/sveti-sava-narodni-ucitelj-i-prosvetitelj/)

Dragi školarci, učitelji i nastavnici, a ispred svega mali i veliki ljudi, srećna vam i nam školska slava! Nastavite da tragate za znanjem i kad su vremena mračna, a i kad su svetla; hrabro, neumorno i uspravno putujte čak i bez puta, jer će se put za vama rađati, kao što je i za Svetim Savom u Popinoj pesmi „Putovanje Svetog Save”:

„Putuje po mračnoj zemlji

Štapom pred sobom

Mrak na četvero seče

Hitne debele rukavice

Pretvorene u mačketine

Na sivu vojsku miševa

Odveže verige sred oluje

I zemlju od stare hrastovine

Za stajaće zvezde vezuje

Pere šape svojim vukovima

Da tragovi mračne zemlje

Na njima ne prežive

Putuje bez puta

I put se za njim rađa”

 

Autor: Anđelka Panić