Prenosiva magija

„Knjiga je jedinstvena, prenosiva magija.“ – Stiven King

Pošto je leto stiglo, mnogima od nas, a deci posebno, donelo je više vremena koje možemo koristiti samo za sebe. Pitanje koje mi se postavlja kao logično je da li ga umemo iskoristiti na pravi način i šta znači u tom slučaju izreka „nemoj uludo trošiti vreme“.

Posle više meseci napornog rada koji nam nije ostavljao mogućnost da se bavimo onim stvarima koje nas ispunjavaju, nekada je teško odabrati iz mnoštva, ono što nas posebno raduje i naše vreme čini potpunijim. Uvek sam za aktivan odmor, vreme koje je potrebno provesti sa porodicom i prijateljima. Promena sredine godi i prija, kao i bavljenje aktivnostima kojima se obično ne bavimo u toku godine ili za koje imamo malo vremena.Slobodno vreme ovih dana ispunjavam uređenjem svog životnog prostora, vožnjom bicikla, ali i čitanjem. Volim da je okruženje u kome provodim dane prijatno. Vožnja bicikle, posebno u društvu pomaže mi da se opustim, a u isto vreme budem aktivna i to mi prija.Godišnji odmor mi dozvoljava još onih par sati dnevno da se prepustim magiji koju čitanje pruža. Navikla sam da dok čitam, „režiram“ taj film i zamišljam okruženje u kojem se dešavaju svi ti zanimljivi događaji. 

Poslednjih godina pokušavam da decu sa kojom radim motivišem da zavole čitanje i shvate koliko u njemu mogu da uživaju. Trudila sam se da ih podstičem na razgovor o pročitanom. Veoma je važno dozvoliti deci da iskažu svoje mišljenje o priči ili romanu jer na taj način mogu da formiraju svoj čitalački ukus, ali i razmene misli sa drugima. Deca jednostavno slušaju druge i šire svoje vidike. Naučili su da čitanje knjiga nije izgubljeno vreme. Na taj način se informišu o novim zanimljivim naslovima. Čak je i naša mobilna biblioteka koju smo napravili od knjiga dece iz odeljenja imala veliki uspeh. Oni su samostalno uzimali nove romane i čitali. Vrlo često smo čitanje povezivali sa pisanjem pesama inspirisanih pročitanim delima, ali i pravljenjem osmosmerki, asocijacija i povezivanjem pročitanog sa psihologijom. Teorija o šest šešira nam je pomogla da iz različitih uglova sagledamo „Malog Princa“. Čak smo pogledali i istoimeni film nakon svega. Deca su prepoznavala sve detalje i dugo posle toga komentarisala ključne rečenice romana. Pokazalo se i kao veoma uspešno učešće na takmičenjima za „Čitalačku nagradu“, gde su imali mogućnost da na najrazličitije načine predstave pročitana dela.

Ono što me je oduševilo je da su neki moji učenici izjavili da istovremeno čitaju dve knjige. Obrazloženje im je bilo da ih povuče trenutak ili raspoloženje koju će knjigu tog dana čitati. Od njih sam na poklon dobila knjige koje po njihovom mišljenju treba pročitati, a namenjene su deci.

Na internetu sam pročitala rečenicu koju je pratila ilustracija, a glasi : „Zove se „knjiga“. Nisam siguran gde idu baterije.“ Analizirajući broj pregleda na mom youtube kanalu, gde možete pogledati raznovrsne prezentacije mojih učenika o njihovim utiscima o najrazličitijim romanima, iz domaće lektire ili knjige po slobodnom izboru, shvatila sam jednu pomalo neverovatnu činjenicu. Jedna od tih prezentacija ima, do ovog trenutka, 5 456 pregleda. Deca koja posećuju prezentacije knjiga iz domaće lektire najčešće komentarišu:“Učiteljica nas tera da čitamo knjige i na raspustu“ ili „ Hvala ti, spasio si me čitanja“, što je za mene poražavajuće. Čitanje treba da postane zabava i potreba, a ne problem koji ćemo rešiti gledanjem filma ili kratke prezentacije.

Drago mi je da moji đaci, kao i ja, ne shvataju čitanje kao teg na ramenima, već kao maguju koju uvek možemo nositi sa sobom na odmor. Zato verujem da i na raspustu, uz fenomenalne zabavne aktivnosti kojima se bave, raspust koriste i za čitanje i stvaranje svog magičnog sveta. I vama preporučujem da se družite sa knjigama i opušteno uživate u tome.

Tanja Vrečko