Važna je zrelost, a ne broj meseci

Dete pred polazak u školu treba da vežba grafomotoriku, da crta, igra se sa drugom decom, razume odnose u vremenu i prostoru, razume reči i pojmove primerene uzrastu.

U osnovnim školama u Srbiji danas je počeo upis prvaka, a u narednu školsku godinu upisuju se deca rođena od 1. marta 2010. do 28. febuara 2011. godine, njih oko 70.000. Pomeranje granice za polazak u školu, koja praktično obuhvata dve “kalendarske” generacije,konstantno je predmet sporenja roditelja i stručnjaka. Roditelji januarske i februarske dece često tvrde da su im deca krenula godinu dana ranije u školu, te da su zbog toga u startu oštećena u odnosu na starije drugare, a upravo ovim “generacijskim jazom” pravdaju neuspehe ili slabiji napredak svojih mališana.

- Moja ćerka je rođena 13. februara i to što je najmlađa u razredu se ne vidi samo po njenim fizičkim karakteristikama već i po ponašanju. Imali smo dosta problema kada je pošla u školu, jer nije mogla mirno da sedi da času, teško je prihvatila školske obaveze, stalno je htela da se igra. U široj porodici smo imali još jednog prvaka koji je rođen u martu i između njih dvoje je razlika bila ogromna. Želeli smo da nam dete sačeka svoju generaciju, ali su nam u školi rekli da upis ne može da se odloži. Danas je peti razred i uspela je da stigne svoje drugove iz odeljenja, ali verujem da bi sigurno bila uspešnija da je krenula u školu godinu dana kasnije – prenosi svoja iskustva roditelj Dragan Ivanović.

Stručnjaci, s druge strane, ukazuju da je uvek potencijalno najveća razlika između najmlađeg i najstarijeg učenika u odeljenju mogla da bude godinu dana (ukoliko nema prevremeno upisane dece). Tako je bilo i ranije, samo su se upisivala deca rođena određene kalendarske godine. Granica se pomerala, ali se pod generacijom kojoj dete pripada smatra godinu dana.

- Od kada je uveden obavezan pripremni predškolski program i pomerena "generacija" od marta do marta, svake godine smo u situaciji da roditeljima pojašnjavamo razloge, da ih tešimo i hrabrimo... Malo je onih koji neće komentarisati da mu je dete "najmlađe u generaciji" i izraziti sumnju i strah da neće “uhvatiti korak” sa “starijom” generacijom. Pošto se školska godina ne poklapa sa kalendarskom, samim tim se stvara nesklad pri upisivanju dece u školu, a činjenica je da se negde mora “prelomiti” i da neko mora biti najmlađi u generaciji – kaže za Školski portal Dragana Bukvić, vaspitačica u Predškolskoj ustanovi Zvezdara u Beogradu.

Branka Tišma, psiholog u zemunskoj OŠ “Lazar Savatić”, ukazuje da upis pomenute dece spada u redovan i da ga ne treba mešati sa prevremenim, koji omogućuje da u prvi razred krenu i mališani koji do polaska u školu imaju od šest do šest i po godina (u ovom trenutku su to deca rođena od 1. marta 2011. do 31. avgusta 2011).

- Prevremeni upis je specifičan, jer dete mora da prođe kroz detaljniju proveru spremnosti za polazak u školu koju vrši psiholog. Reč je o drugačijem testu od onoga koji koristimo testirajući decu u redovnom upisu. Na osnovu mišljenja psihologa škola može da preporuči upis deteta u prvi razred ili odlaganje polaska u školu za godinu dana, uz nastavak pohađanja pripremnog predškolskog programa - objašnjava Tišma za Školski portal.

Prema zakonu, u prvi razred osnovne škole upisuje se svako dete koje do početka školske godine ima najmanje šest i po, a najviše sedam i po godina. Ukoliko postoji potreba i to je u najboljem interesu detete, može da se odloži upis za godinu dana, a to čini psiholog u saradnji sa interesornom komisijom koja se formira na nivou opštine, uz predlog mera dodatne obrazovne, zdravstvene ili socijalne podrške detetu do polaska u školu. To važi za svu decu koja su stasala za polazak u školu, a ne samo za rođenu u januaru i februaru.

Učiteljica Nataša Nikolić Gajić tvrdi da januarski i februarski prvaci nisu u lošijoj startnoj poziciji u odnosu na starije vršnjake, te da sve zavisi od samog deteta.

- Imate decu sa sedam ili sedam i po godina koja nisu dovoljno zrela u nekim svakodnevnim radnjama, što nije vezano za par meseci razlike u uzrastu, već za ponašanje u porodici, način života, koliko su bili zaštićeni, da li su imali neke obaveze vezane za porodicu ili sebe lično. Sve to je važno za razvoj deteta i njegovu zrelost za polazak u prvi razred, a ne broj meseci - kaže Nikolić Gajić za Školski portal.

Branka Tišma ukazuje da je svako dete individua za sebe, pa ih tako treba i procenjivati.

- Dečji razvoj je nepredvidiv, jer između testiranja i polaska u školu ima nekoliko meseci, a često u tom periodu može da se desi značajan skok u razvoju. Treba imati na umu da se dečje sposobnosti razvijaju uvek istim redosledom, ali ne i istim tempom. Kod nekoga to ide sukcesivno, nema “padova”, kod druge dece neko vreme nema napredovanja, pa se odjednom dogodi mnogo toga...Naša muka je što danas imamo potpuno zrelu ali nesamostalnu decu, a roditelji te dve stvari brkaju – ističe Tišma.

Dragana Bukvić se slaže da deca u različito vreme sazrevaju na različitim poljima, zbog čega zrelost za školu nije strogo ograničena na sedam godina. Naglašava i da se ne procenjuje samo intelektualna zrelost, već i fizička, socio-emocionalna, govorna, motivaciona…

- Vreme se promenilo, roditelji danas imaju visoka očekivanja, a pošto svi imamo dosta problema u svakodnevnom životu, usmereni smo ka deci sa željom da nam bar ona budu najbolja. U toj želi da se bude najbolji, da sve bude brzo i odmah verovatno neka deca “stradaju”. Tipičan primer za to je insistiranje roditelja da im deca pre polaska u školu nauče da čitaju i pišu. A ona upravo zbog toga polaze u školu – kaže Nataša Nikolić Gajić, napominjući da tu nema razlike između roditelja januarske i februarske dece i onih čiji su mališani stariji.

Ona potvrđuje da su vaspitači pod strahovitim pritiskom roditelja koji očekuju da decu u pripremnom predškolskom program nauče da čitaju i pišu, iako su za to metodički obučeni jedino učitelji.

- Mi radimo početke opismenjavanja u smislu prepoznavanja slova, igramo se slovima i glasovima, radimo grafomotoričke vežbe...Smatram da u okviru pripremnog predškolskog programa sa decom treba najviše raditi na razvijanju samostalnosti i samopouzdanja, podsticanju mašte i kreativnog rešavanja problema, jačanju motivacije za učenje, razvoju  društvenosti... Očekivanja roditelja od pripremnog predškolskog programa su više bazirana na "usvajanju znanja" pa samim tim imaju veći strah od upisa deteta u školu jer ga procenjuju kroz “usvojeno gradivo", zanemarujući njegove stvarne potrebe i potencijale – ističe Dragana Bukvić.

Ona dodaje da gotovo svake godine ima po nekoliko slučajeva da roditelji pribavljaju mišljenje interresorne komisije za odlaganje polaska dece u školu. To su uglavnom deca sa razvojnim problemima, ali i ona koju sami roditelji smatraju nezrelim za školu.

Nataša Nikolić Gajić komentariše još jednu čestu predrasudu roditelja – pokušaj da odlože upis u prvi razred pravdaju time da detetu ostane još jedna godina za igru. Ona ukazuje da  su takva razmišljanja pogrešna, jer je upravo igra dominantan način učenja u mlađim razredima osnovne škole, a posebno u prvom razredu. Nikolić Gajić kaže da gradivo nije obimno i da školske obaveze ne zahtevaju da dete satima sedi nad knjigom već da je za izradu domaćih zadataka i učenje u prvom razredu dovoljno pola sata ili dva puta po pola sata, ali sa pauzama. Ona dodaje da ima roditelja koji insistiraju da njihovo dete “preskoči lestvicu sopstvenog razvoja” i ispuni njihova očekivanja. A takve je najteže ubediti da je polazak u školu normalna faza u životu svakog deteta, a ne vanredna situacija.

Šta treba da zna budući prvak?

Bez obzira da li je martovsko ili februarsko, dete pred polazak u školu treba da vežba grafomotoriku, da crta, igra se sa drugom decom, razume odnose u vremenu i prostoru (ispred-iza, gore-dole, juče-danas-sutra,) razume reči i pojmove primerene uzrastu, zna da se obuče, zaveže pertle, zakopča dugmiće, skupi svoje stvari nakon igranja, ima ritam spavanja/ne ide kasno uveče na spavanje.... Nije potrebno da uči pisanje slova i čitanje ukoliko samo ne pokaže interesovanje.

Vesna Stamenić