Uloga roditelja u izbegavanju obaveza

Čemu roditelji uče decu od ranog detinjstva kada su im znanja koja se stiču u mlađim razredima neophodna za dalje školovanji i život? Da li će tokom celog života moći da se sakriju od obaveza prehladom i mučninom u stomaku?

Nekada davno, ali ne baš toliko davno, majke su novorođenčad povijale u pelene i potom ih čvrsto vezivale debelom platnenom trakom koja se zvala povoj. Povoj je bio obmotan celom dužinom novorođenčeta ali tako da je dovoljno čvrst da dete ne može da se izmigolji iz pelena a dovoljno labav da dete može normalno da diše, jede. Bila je to prava mera doze povijanja. Danas se takvi povoji ne koriste, već pelene za jednokratnu upotrebu ma kako se one zvale. Dete je slobodno, razuzdano u pokretima...Starije žene su govorile da su ti povoji deci obezbeđivali miran san, dete nije moglo da se grebe, stavlja prste u usta ili u snu udara svojim ručicama i tako se budi.

Naravno, u ovom tekstu nije reč o tom povoju. Reč je o povoju kojim roditelji počinju vrlo rano da  koriste u obrazovanju svoga deteta. A i nije reč o obrazovanju, već izbegavanju obaveza u školi.

Pojava da učenik ne dolazi na kontrolne i pismene zadatke jer nije spreman prvo je uočena kod učenika srednjih škola koji su u saradnji sa roditeljima ciljano izostajali iz škole. Onda bi roditelj doneo opravdanje ili usmeno pravdao izostajanje svog deteta kod razrednog starešine.  ,,Filozofiju“ o kojoj je reč ne treba posebno objašnjavati, svima je jasno o čemu je reč.

Ne zadugo, ova pojava se uočava i kod učenika u osnovnoj školi u starijim razredima. Opravdanje, usmeno ili pismeno i problem je rešen. Nema slabih ocena, gradivo se usmeno odgovara kada se nauči.

Nažalost, već duže vremena, ovaj trend izostajanja sa pismenih vežbi, spustio se i u mlađe razrede osnovne škole. Roditelj bez problema problem provere (ne)znanja reše za tili čas. Da bi bilo uverljivo, dete ne dolazi u školu i dan, dva posle kontrolne vežbe ili pismenog zadatka. Prepisuju se lekcije, zovu se drugari.

Kakvim to povojem sada roditelji vaspitavaju svoju decu? Čemu ih uče od ranog detinjstva kada su im znanja koja se stiču u mlađim razredima neophodna za dalje školovanji i život?  Da li će tokom celog života moći da se sakriju od obaveza prehladom i mučninom u stomaku ili će im ceo život predstavljati mučninu? Hoće li i tada roditelji zvati nekog i reći da im je dete prehlađeno...kada shvate da takve prehlade ničemu ne vode biće kasno, deca će imati ogromnu mučninu u stomaku od života.

Suzana Miljković