Učenje novog jezika: U kojim godinama je najbolje učiti strani jezik

Kad je u pitanju učenje stranog jezika, obično mislimo da su deca za to najpodobnija. Ali možda nije tako.

"Ne krene sve nizbrdo sa godinama", kaže Antonela Soras, profesorka razvojne lingvistike i direktorka Centra "Bilingvalizam je važan" na Univerzitetu u Edinburgu.

Ona daje primer nečega što je poznato kao "eksplicitno učenje": učenje jezika u učionici sa nastavnikom koji vam objašnjava pravila.

"Mala deca su veoma loša u eksplicitnom učenju, jer nemaju kognitivnu kontrolu, pažnju i sposobnost pamćenja", kaže Soras.

Ali odrasli su mnogo bolji u tome. "Dakle, to je nešto što može da se popravi sa godinama", dodaje ona.

Jedna sudija istraživača iz Izraela pokazala je da su, na primer, odrasli bolji u razumevanju veštačkih jezičkih pravila i njihovom primenjivanju na nove reči u laboratorijskom okruženju.

Naučnici su uporedili tri odvojene grupe: osmogodišnjake, dvanaestogodišnjake i mlade odrasle osobe. Odrasli su imali bolje ocene od obe mlađe grupe, a dvanaestogodišnjaci su takođe bili bolji od mlađe dece.

Ovo se uklapa u rezultate dugogodišnje studije sprovedene nad skoro 2.000 bilingvalnih katalansko-španskih učenika engleskog: oni koji su počinjali kasnije u životu usvojili su novi jezik brže od ranih polaznika.

Istraživači iz Izraela sugerisali su da su njihovi stariji učesnici možda imali koristi od veština koje dolaze sa zrelošću - kao što su naprednije strategije rešavanja problema - i veće lingvističko iskustvo.


Drugim rečima, stariji učenici obično već mnogo znaju o sebi i svetu i mogu da iskoriste to znanje da bi obradili nove informacije.

Ono u čemu mala deca briljiraju jeste implicitno učenje: slušanje i imitiranje onih kojima je dati jezik maternji. Ali ovaj tip učenja zahteva provođenje mnogo vremena sa onima kojima je jezik maternji.

Centar "Bilingvalizam je važan" je 2016. godine sačinio interni izveštaj o časovima mandarinskog u osnovnim školama.

Oni su otkrili da jedan sat nedeljno učenja ne pravi značajnu razliku kod petogodišnjaka.

Ali čak i dodatnih pola sata i prisustvo nekoga kome je taj jezik maternji pomoglo je deci da savladaju osnove mandarinskog koje su teže za odrasle, kao što su tonovi.

Svi mi počinjemo kao prirodni lingvisti. Kao bebe, možemo da čujemo svih 600 konsonanata i 200 samoglasnika koji čine svetske jezike.

Tokom prve godine naših života, naš mozak počinje da se specijalizuje, prikačivši se na zvuke koje čujemo najčešće.

Nedonoščad već blebeću na svom maternjem jeziku. Čak i novorođenčad plaču sa akcentom, imitirajući govor koji su čuli dok su bili u materici.

Ova specijalizacija znači odbacivanje veština koje nam nisu potrebne: japanske bebe mogu lako da razlikuju zvuke "l" i "r" - ali odraslim Japancima je to mnogo teže.

Nema sumnje, kaže Soras, da su rane godine ključne za usvajanje našeg vlastitog jezika.

Studije napuštene ili izolovane dece pokazale su da ukoliko rano ne naučimo ljudski govor, ne možemo lako to da nadoknadimo kasnije.

Ali evo i iznenađenja: ta granica nije ista i za učenje stranog jezika.

"Važno je shvatiti da godište varira u skladu sa mnogim drugim stvarima", kaže Danijela Trenkić, psiholingvistkinja sa Univerziteta u Jorku.

Životi dece se u potpunosti razlikuju od života odraslih.

I tako, kad poredimo jezičke sposobnosti dece i odraslih, kaže Trenkić, "ne poredimo slično sa sličnim."

Početkom ove godine, studija na MIT-u zasnovana na onlajn upitniku za skoro 670.000 ljudi pokazala je da je, da bi se steklo znanje engleske gramatike nalik govorniku maternjeg jezika, najbolje početi sa oko 10 godina, nakon čega ta sposobnost opada.

Međutim, ista studija je pokazala da vremenom možemo da postanemo sve bolji u jezicima, uključujući i naš vlastiti.

Na primer, mi u potpunosti ovladavamo gramatikom vlastitog jezika negde oko tridesete.

Ovo se nadovezuje na prethodnu, zasebnu studiju koja pokazuje da čak i govornici maternjeg jezika nauče skoro jednu novu reč dnevno u vlastitom jeziku sve do srednjeg doba.

Trenkić ističe da je studija sa MIT-a analizirala nešto izuzetno specifično - sposobnost da prođete kao da vam je jezik maternji u smislu gramatičke tačnosti.

Za prosečnog učenika jezika to uopšte ne mora da bude relevantno.

Izvor: B92